Princip i sastav senzora

Senzor je uređaj za detekciju, alat za dobijanje informacija ili mašina za prenošenje senzacija. U najširoj definiciji, senzor je uređaj, modul ili podsistem, koji se često koristi u sistemima automatskog upravljanja i mjerenja. Senzor se može tumačiti kao uređaj ili uređaj koji može transformirati izmjerenu fizičku veličinu (kao što je brzina, temperatura, zvuk, svjetlost, itd.) u drugu fizičku veličinu (obično električnu energiju) koja je pogodna za prijenos i obradu.
Drugi način klasifikacije senzora je prema vrsti izlaza koji proizvode, prema tome da li su analogni ili digitalni. Analogni senzori pretvaraju okolišne ulaze u kontinuirano promjenjive izlazne analogne signale.
Za razliku od analognih senzora, digitalni senzori pretvaraju okolišne ulaze u diskretne digitalne signale koji se prenose u binarnom formatu (1s i 0s). Digitalni senzori su postali prilično uobičajeni u svim industrijama, zamjenjujući analogne senzore u mnogim slučajevima. Na primjer, digitalni senzori se sada koriste za mjerenje vlažnosti, temperature, barometarskog tlaka, kvalitete zraka i mnogih drugih vrsta ekoloških fenomena.
Karakteristike senzora uključuju: minijaturizaciju, digitalizaciju, inteligenciju, multifunkcionalnost, sistemizaciju i umrežavanje. To je prva veza koja ostvaruje automatsku detekciju i automatsku kontrolu. Postojanje i razvoj senzora omogućavaju objektima da imaju čula kao što su dodir, ukus i miris, i čine da objekti polako oživljavaju. Obično se prema svojoj osnovnoj senzorskoj funkciji može podijeliti u deset kategorija: termalni senzor, svjetlosni senzor, senzor plina, senzor sile, magnetni senzor, senzor vlažnosti, senzor zvuka, senzor zračenja, senzor boje i senzor okusa.